Jeste li ikad razmisljali o tome koliko ljudi zivi na aparatima cekajuci odgovarajuci organ i koliko ih umre ne docekavsi isti?

Ja sam odavno imala zelju da budem donator. Kad bi nekom mom zatrebao moj bubreg bez razmisljanja bih izvadila oba pa neka izabere koji mu treba. Shodno tome raspitala sam se jos poodavno sta sve treba za karticu donatora i saznala da treba pregled jesi li zdrav, krvna grupa i onda te zapisu tamo negdje i u slucaju da ti sta bude, zna se da dolaze friski organi.

E bas me toga bilo strah.

Odmah mi dosla situacija, ja se stavila na listu i to sazna neki bogatas cija zena, kcerka, ljubavnica pod hitno treba nova pluca.
Legnem navecer sva bezbrizna spavati, ujutro se probudim nigdje pluca, a lola legenda ponio i srce, nek se nadje…

I odustanem od ideje da se stavim na listu. Ali zato pored moje vozacke stavim ceduljicu (logicno ako me sta smljecka da ce mi pogledati u novcanik ko sam)  da sam donator i da kontaktiraju sto prije moju familiju radi organa.

Bas bi bilo fino "znati" da tebe vise nema, ali da si par drugih osoba omogucio da zive.

20 komentara

  1. maskirano sto?

    balcanicus ne znam sta bih ti rekla, ali mene malo strah 🙂

    mamaludice 🙂

    tramvaj ho's sta kupit’? 🙂

    lataif djela se vrjednuju prema odluci 🙂

    oprashtalo ama to ti govorim 🙂

    iskrena upisala bih se ja, ali procitaj jos jednom text 🙂

    nesvjesnice sto rece balcanicus paranoja ili ima nesto tu? 🙂

  2. morphi ti i ja se vazda slazemo 🙂

    kremshnitice 🙂

    rukopis dusa se donira a da mi toga nismo ni svjesni 🙂

    mojmiha haj bolan budi sigurna da se nece zloupotrijebiti 🙂

    tramvaj jedva cekam 🙂

    staklena e sad si gotova! 🙂 Vidis da je moj blog leglo stalkera :)) bilo mi je drago sto sam te znala 🙂

Komentariši