I can't control my ego

...


23.04.2009.

razmisljanje

 

 

Vec neko vrijeme pokusavam da ti kazem sta osjecam za tebe, nije lahko.

Ne zato sto si ti nesto posbno, meni jesi, ali drugima si obican, meni nisi i bas zbog te tvoje neobicne obicnosti tesko te opisati.

 

U vise navrata mi je dolazilo da ti napisem da te volim, da otisnem crveno nakarminjene usne na papiric i da ti posaljem. Problem nastaje kod usana, nisu simetricne i svaki otisak ispada kao da sam "poljubila" staklena vrata.

 

Kod "volim te" opet problem. Voli se maslenica ili kljukusa, vole se tulumbe, voli se mali cupavi cukica, ali tebi reci volim te bi bilo premalo i uvreda, blago receno.

 

Onda sam uzela naocare, one dioptrijske, da izgledam inteligentnije, pa sam se bacila na razmisljanje sta mi znacis ti.

 

Dakle ne volim te, stojis stepen iznad toga, neophodan si mi kao zrak ili voda mada bez tebe mogu i zivjeti, samo taj osjecaj tvog izostanka boli kao kad ti neko izbije vazduh.

 

Ne trebaju mi slike ni pjesme da se sjecam tebe, cak te se ni ne sjecam, ja te jednostavno zivim te jer si u meni.

 

I tako lijepi moj, ma koliko razmisljala i ma koliko jaka dioptrija bila, jos uvijek ne znam sta si mi i sta mi znacis.